Debeli kuk

Oko 8h stižemo u Ljubotić. Jaka bura nam mami osmijeh.

Volimo buru, a i mi smo njoj dragi. S mora na Stap vode četiri staze. Preko Bilog sinokosa, preko Zagona, preko Livadice i preko Bristovca. Na usponu smo hodali stazom preko Zagona. Iako su u težini i ljepoti razlike između ove tri staze vrlo sićušne, ova staza je najlakša. Staza preko Bilog sinokosa je druga dimenzija, na granici nestvarnog, posebno u proljeće. Proljeće na Bilom sinokosu. 
Na Zagonu pravimo dužu pauzu. Dan je idealan za hodanje, nije vruće, nije hladno, ne grizu ni komarci ni obadi, a do mraka bi stigli i natrag. Ali mi ne idemo da bi se odmah vraćali, nego da budemo. Djelić. I udišemo. Punim plućima. 
Mujo igra, dok Mujo dobiva. Stap. Mjesto iz bajke. Ledena voda iz špilje. Ostavljamo dio stvari pa "ćeraj" na Debeli kuk. A pogled! Brale! Hvala ti Debeli kuče. Ljud'na si!
U povratku skupljamo drva. Detaljan periodični jednogodišnji remont peći i dimnjaka. Izgleda imamo monopol na taj posao. Ja bolje da se klonim kužine, a za Jozu tek kreće akcija. Polizasmo prste, pa kliknusmo Klikuna.
Epsko jutro bez opterećenja i vremenske stiske. Sklonište smo očistili anjc A. Nasamarili se povećom hrpetinom tuđeg smeća, pozdravili vile i uputili se stazom priko Livad'ce u Ljubotić.
Magistralom, pa na Bašku Gostionicu na Oštarski odrezak s pekarskim krumpirom za ljepši put kući.

Zovem te Čežnja.


Back to Top